Priča o prometnoj (ne)kulturi u Mostaru ispričana je 100 puta, a moj pokušaj svladavanja relacije Balinovac - Rondo u ulozi pješaka neka bude ''101. priča''.

Šetnja je to koja bi trebala trajati između 4 i 6 minuta, a moja je potrajala dvostruko jer sam se često zaustavljao vadeći mobitel iz džepa kako bi zabilježio nove bisere na ulicama, odnosno na trotoarima/nogostupima/pločnicima grada mog.

Nakon dvadesetak metara nailazim na prvu prepreku.

Ako ste gledajući fotografiju 1 mislili da sam mogao proći s desne strane na kojoj je proširenje, fotografija 2 u desnom kutu otkriva novi detalj.

Nakon semafora kod katedrale, primjećujem našu policiju kako u hladovini platana s nestrpljenjem očekuje neki ulov. Ujedno su se naši policajci potrudili da nam blokiraju preostali dio nogostupa.

Preko puta također nemate velikih izgleda.

Ostatak puta prema Rondou dobro je poznat svakom mostarskom pješaku. Kao i u ostalim dijelovima grada prije svih oprezni trebaju biti roditelji koji voze svoje bebe u kolicima, djeca, ali i stariji, posebno oni oštećenog vida ili sluha. Dovoljan je jedan krivi korak da vas pokupi neki…

Uglavnom, kad sam mislio da sam uspješno odradio slalom Branimirovom ulicom, samo nekoliko metara prije cilja dočekao me prizor s posljednje fotografije. NEMA DALjE!