Marshall Grant, kontrabasist i kasnije basist koji je sa Johnnyem Cashom svirao od 1954. do 1980., preminuo je u 83. godini života.Možda nije općepoznata zvijezda, poput Casha, ali je Grant bio jedan od onih "sidekick" tipova bez kojih bi povijest rocka bila drukčija i siromašnija.

Njegov karakterističan "masni" zvuk basa inficirao je sve rock'n'roll i rockabilly basiste tog vremena, a njegov udio u stvaranju Cashovih hitova bio je neizmjeran. Stil sviranja poput Grantovog uskoro je nazvan "boom-chicka-boom", a predstavljao je zvučni zid na kojem se temeljila svaka Cashova pjesma.

Marshall Grant i Luther Perkins nastupali su na početku Cashove karijere kao Tennessee Two,  prateći Johnnya  na snimanjima i nastupima uživo, a 1960. godine pridružio im se i bubnjar W. S. Holland, pa su promijenili ime u Tennessee Three.

Neke od pjesama na kojima je ostavio svoj prepoznatljivi pečat su "Ring Of Fire", "Folsom Prison Blues", "Big River", "Cry, Cry, Cry" i "I Walk the Line", "Hey Porter" i ostale.

Marshall Grant bio je zadužen i za organizaciju Cashovih koncerata i turneja, a Cash ga je otpustio 1980. u mračnom razdoblju svoje karijere ispunjenom ovisnošću. Uslijedile i sudske bitke i teške riječi oko zaostalih honorara i oko neizdvajanja za mirovinsko osiguranje koje su riješili izvansudskom nagodbom.

iako često na ratnoj nozi, po izjavama svjedoka, ljubav i međusobno poštovanje dvojice prijatelja glazbenika ipak su bili veliki, ali je težak karakter obojice znao, uz tvrdoglavost, biti presudan u njihovim odnosima.