Gitarist grupe Big Brothers & Holding Company preminuo od posljedica infarkta. Ostaju nezaboravne pjesme koje je grupa snimila s Janis Joplin, poput Summertime, Ball and Chain ili Piece of my Heart. Grupa je prije par godina svirala u Mostaru, na Blues Festivalu.
Slijedi mali nekrolog našeg Borisa:
Sam Andrew - jedan od par heroja mog odrastanja uz muziku koje sam uspio upoznati oči u oči i s kojim sam u tih par sati druženja uspio pretresti sve ono što me je zanimalo o tom vremenu koje će ostati vječno mlado, makar akteri godinama polako odlaze sa scene. Ako nisu otišli već u cvijetu mladosti, kao njihova Janis, i tako izravno u legendu, onda oni odlaze sada polako, daleko iza svjetala pozornice, u miru svojih soba, okruženi voljenim osobama i uz par prijatelja. Nije to umiranje za ući u legendu, ali zar je smrt mjerilo umjetničkog dojma? zar je smrt mjerilo življenja?
Sam Andrew, uz čašicu razgovora i potpise na par knjiga i CD-ova, bio je i ostao do kraja markantna pojava, jedan od tih hipika i uživatelja slobode San Francisca s kraja 60-tih, jedan od prvih koji su bili ono što je prametar muška duge kose s gitarom. Pratio sam njegove aktivnosti i zapise na FB-u, bio je to jedan jako fin čovjek, kulturan i školovan, sve nasuprot one fame o prlljavim, ružnim i zlim rokerima. Nažalost, podlegao je vlastitom srcu. Umro je danas.
Andrew u Mostaru nakon koncerta Big Brother & Holding Company
Neće ga se slaviti kao velikana, ali u mom malom svijetu on je bio jedan od prvih neznanih junaka u koje sam upirao prrstom i viknuo - Majko, hoću i ja ovako! Činilo se kao da je tu sasvim prirodno, ne da bude veliki muzičar, nego da provede vrijeme kako spada.
I možda je on bio taj Big Brother, možda je samo bio jedan od dioničara u Holding Company, možda nije umio svirati poput najboljih gitarista, možda je fulao tonove, ali jednog dana, u ljeto te 2011. došao je u ovaj moj provincijski gradić, možda 40 godina prekasno, i otprašio koncert, puno bolji nego li zvijezde na odlasku znaju odsvirati, a gotovo isto tako loše kao nekad '68. Sa svim falinkama i distonacijama, duhom slobode šezdesetih, koaj je davala na slobodu i interpretaciji na bini. Što me dovodi do uvjerenja da nikad nije kasno.
Tim starinama nitko te večeri nije mogao osporiti energiju. Sve prolazi, ali energija ostaje. Na pločama. Na zapisu. u memoriji. Kao vječno svjetlo. Goodbye, Sam Andrew, light will stay on.